|
|
| travanj, 2007 | ||||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | ||||||
| 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
| 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
| 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
| 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
| 30 | ||||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Ovo je blog nastao samo zbog moje bujne maste i jer bih htjela podjelit sa vama jednu svoju pricu..Neznam dali ce vam se svidjeti ali prokomentirajte..Za svaki slucaj;)
-Molim lijepo moj banner kopirati na blogove..ako ocete:D
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
Citatelji
-Ja-lol najveci citatelj
-Totalno Drukcija
-Astra
-Crnka
-Tea15
-Moje Pjesme,Moji Snovi
-Anek
-Moji Supci
-Najslada Nocna Mora
-Nikac
Islo mi je predobro u zivotu da bi bilo istinito...Stvarno predobro.Jednostavno nisam mogao vjerovati koliko su ti ljudi cudna bica..Prisilio sam ih da me puste u bend,a na kraju krajeva oni su se jednostavno pomirili sa cinjenicom i prihvatili me..Ne,nisu me se bojali,oni su mi bili prijatelji.Prvi put u zivotu sam osjetio ovakvu srecu..Imao sam osjecaj da sanjam koliko je vladalo savrsenstvo..Sarai,takoder vokalistica koja je,kada sam ja dosao postala klavijaturistica,primila me u svoju kucu.Velikodusno od nje..Prihvatila me kao vlastitog brata,jednostavno sam joj upao u zivot i ocito,zavukao im se pod kozu..Ali mislim,mislim da su me vise cjenili od ostalih prijatelja posto su oni ZNALI da sam ja drukciji..Oni su to vidjeli vlastitim ocima...Ali ja im nisam nista htjeo objasnjavati.Nisam zelio da znaju kako smo nastali,cime smo se bavili,brutalom,nisam zelio da znaju sta smo ljudima napravili i unistavali zivote jedni drugima...Bilo me je jednostavno strah..Nasmrt strah da oni to ne doznaju jer,imao sam osjecaj,kada bi oni to doznali da bi me jednostavno izbacili..Kada bi doznali da sam ja Danger..Vampir koj je radio najgore stvari ljudima i tretirao ih kao nistarije te lutke koje sluze za deformaciju..Ne,to nebi bilo dobro za njih,a jos manje za mene.
Nakon mjesec dana druzenja sa bendom,zabavom i napornim radom,dosao je trenutak mojeg prvog nastupa i nase svirke...The Murders...Vise nismo bili nepoznati i omalovazavani.Dosetao sam hladno na pozornicu sa ostalim clanovima benda.Publika je ostala zaprepascena ugledavsi mene-novog vokala..Prvo je bilo pobuna,uzvika,i ostalih gorih stvari,ali nismo se obazirali..Imao sam tremu,naravno,bio mi je prvi nastup ali odlucio sam to izvesti sto sam bolje mogao...Kada je svirka pocela i kada sam ja poceo nevjerovatno dobro pjevati i vristati svi su ostali zaprepasceni..I ja,i bend,i publika..Tko bi rekao da sam to drzao u sebi,pa imao sam nenadmasiv glas.Publika se odjednom opustila i sve je postalo zivo,svi su bili uzivlojeni u nasu muziku a mi smo jednostavno-rasturali..
Poslje svirke je stigao onaj dio-autogrami...Podjelio sam ih sto sam vise mogao,vise ni neznam sto sam potpisivao i gdje sam potpisivao... Bio sam zadovoljan uspjehom i jednostavno pun sebe.
''Bili smo odlicni Edward,zahvaljujuci tebi...''rekla mi je Sarai po putu kuci..Uzvratio sam joj samo smjesak i nastavio buljiti u svjetla grada..Razmisljao sam o svemu,kako sam iz groba dospjeo do slave,kako sam od luzera i jadnog vampira postao samouvjeren i trazeni,totalni preobrat..
Dosao je i trenutak..Moj novi stan..Svi clanovi bendova su se postavili jako darezljivo i svi su nadodali love koliko je meni jos meni trebalo za neki najeftiniji stan...Nisam mogao vjerovati koliko su se pokazali dobrim frendovima..
Kupili smo stan..Bio je u malo gorem stanju,ali dalo se boraviti u njemu...Bio je dosta neuredan,puno paucine u kutovima a ljubicaste,tamne tapete su samo plakale za obnovljenjem..Stan je bio mracan zbog loseg osvjetljenja i tamnih zidova..Podsjecao me na moju grobnicu...Ali svidao mi se...Donjeo sam svoje stvari,smjestio se i cekao..Cekao..I cekao..Da se desi nevjerojatno
By:*Metal Freakusha*
(sjetite se na komentare)
Ja,kao poznati pesimist,odmah sam izgubio nadu za trazenom zrtvom..Vise nisam htjeo,nisam mogao ubijati..Obecao sam si:ovo ce biti zadnja zrtva moje podle igre.
Dovukao sam svoje skoro bezivotno tijelo do cudne ustanove..Pisalo je:Disco..Kada sam poslusao tu muziku,ako bi se mogla nazvati muzikom,moram reci..Losa muzika,ne razumijem kako ju smrtnici mogu podnositi uopce?
Ne,nije to pravo mjesto za ubojstvo,trebao bih pronaci neko pusto mjesto..
Krenuo sam dalje..Sat vremena setao sam ulicama,gradom i obisao sva poznata mjesta ali nigdje nije bilo povoljno za pociniti ubojstvo.Krvoprolice.Na samome kraju nasao sam trazeno mjesto,pusto,hladno..Nema zive duse.Ulicica je bila zbilja uska,i nekako prljava ali svugdje je vladala nepregledna tama..Samo mali truncak svjetlosti dolazio je iz nekakvog kafica ili okupljalista.Priblizio sam mu se...Upao sam unutra i ogledao se.Cjeli kafic se okrenuo prema meni.Ocito da nisam bio pozeljan tu.Usetao sam laganim korakom i promatrao ljude.Ne,to nisu bili obicni smrtnici..Nalikovali su mi..Ali nisu ni vampiri,razlikovao sam ljude i vampire...Svi od reda su bili u crnom,nijedan covjek iznutra se nije isticao po boji u drustvu...Mozda sam napokon nasao srodne duse,a mozda je sve varka u izgledu?Cjelim kaficem odjekivala je meni nepoznata muzika,ali vrlo mi se svidjela.Naravno,ja sam ostario,prespavao previse godina stoga sam propustio puno povjesnih zbivanja a tako i muzika.Dok sam ja bio budan,svirali smo na violinama,ali ova muzika mi se cinila snaznijom...Mocnijom..Podsjecala me na nas,vristanje,ubijanje,klanjanje sotoni i sl. se moglo zapaziti u takvim pjesmama.Toliko sam bio ocaran muzikom,dosao sam do praznog stola i sjeo za njega.Ostali cudni ljudi su i dalje gledali cudno mene i moju odjecu,zastarjelu.Pokusao sam se ne obazirati na njih i njihove poglede koji su me optuzivali..Naglo sam se digao jer nisam mogao podnjeti toliko buljenje u mene..Otisao sam do nekakve prostorije iako nisam znao smijem ili nesmijem uci,ali cuo sam prekrasan zvuk gitare...
Cim sam upao,ocito nepozvan,oni su stali sa svirkom primjetivsi mene.
''Sta os?!?'' upitala me drskim glasom mlada cura..
''Oprostite sto upadam nepozvan,ali svidjela mi se vasa glazba,ocaravajuc zvuk ovog instrumenta..'' rekao sam pokazivajuci na gitaru koja je cudno izgledala..Barem meni.
''Mislis na elektricnu gitaru??Covjece,od kuda si ti???'' dodao je jos jedan decko.
''Ja...Ja sam iz grobnice..'' samo sam izustio mrtav hladan.
Drustvo se pocelo smijati..Ali mene je to jos dodatno razljutilo....
Priblizio sam se curi i naglo ju gurznuo u zid te joj uhvatio njen krhki vrat i pribio ju uza zid.Ostali decki su se nasmrt prepali jer su primjetili da sam vampir a cura se doslovno tresla kao da je na elektro sokovima..
''Molim te,nemoj me!'' drhtajuci je ponavljala
Nisam nju mislio ubiti,samo mi je posluzila kao zrtva kojom sam natjerao ostale da me ne ismijavaju.
''Reci sta zelis,napraviti cemo bilo sta,samo nam pusti vokalisticu!!!!'' panicario je vec jedan od clanova benda..
Okrenuo sam samo glavu prema njemu i ostalima,pogledao ih i izustio:''Ocu sa vama u bend.''
Tko bi rekao da cu ja upasti u bend,pogotovo u ulozi vokalista...A najgora stvar je sto sam stekao nove prijatelje...Zakon vampira...Najstariji zakon ikada napisan,nezna se tocno tko ga je napisao ali svaki vampir je cuo,ne pridrzava li se samo jednog od navedenih pravila posljedice su kobne.Ne,vampiri opsjednuti andelom tame ne ubijaju vampira koj je prekrsio zakon,vec ga salju ravno-u pakao,proganjaju ga i tjeraju na lose stvari...Jos nijedan vampir nije prosao nekaznjeno koj je prekrsio pravilo..
Ja..Upravo sam prekrsio 3. pravilo koje bi tre balo glasiti:Ne petljaj se sa smrtnicima niti dolazi u nikakav kontakt sa njima!
Znao sam da se vec spremaju napasti me..Osjetio sam to..To je usto i dio mene..Samo sam cekao..
Najvise sam se bojao za moje frendove koje bih takoder mogao dovesti u opasnost...Nisam im htjeo napraviti nista nazao..
Obecan mi je od benda stan,nova roba posto izgledam neprimjereno za ovaj vijek,te novac,ali problem je to sta samo trebamo zaraditi..Do tada ce se o meni financijski brinuti Sarai.
By:*Metal Freakusha*
Okrenuo sam se prema njoj..Ali nisam reagirao.Samo sam stajao i nakratko pogledao njeno golo tijelo ali sam brzo skrenuo pogled..Nisam nista poduzeo..Nisam nista ucinio..Kao da nisam bio ovdje..Osjecao sam neugodnost..
Krenula je prema meni..Ali ja sam krenuo unatrag..nisam znao sto mi se desava,kao da me strah pogledati u nju..
''Danger..Pogledaj me..Nemoj da te bude sram..'' samo je izustila,prisla mi i podigla moju glavu..Sada sam gledao ravno u njene oci boje neba...Vidjeo sam..Vidjeo sam patnju i bol u njenim ocima..Ali to mi trenutno nije bilo uopce vazno...Nije mi bilo vazno to sto je propatila...Nije mi nista bilo vazno sada sam samo htjeo nju..A imao sam ju.Svoje lijepe i njezne ruke obavila je oko mog vrata te mi dotakla kosu...Uhvatio sam ju oko struka i upustio se u zestoku igru...Prislonio sam svoja usta na njen vrat..Cekao sam samo da vidim hoce li mi dopustiti da joj dam ugriz..Zapravo,nije mi bilo vazno,zudjeo sam sa njom te ju ugrizao...Od uzbudenja svoje je nokte zabila u moja leda te mi ih usto i raskrvarila..Ali nisam obracao pozornost..Stojecki sam ju ljubio dok se ona meni cijela prepustila..Ne,mi nismo govorili...
Na trenutak je stala i gledala u moja usta te me strastveno opet poljubila..Dok me ljubila osjetio sam raskopcavanje moje kosulje.Skidala me..Odgurnula me na krevet i legla na mene..Prosla je svojom rukom od mog vrata,preko prsa,trbuha te sve na dolje...Tada smo poceli..Obadvoje smo se prepustili nasim strastima,nasim snovima te ljubavlju... ***
Sljedece jutro probudio sam se umotan u plahtu...Samo sam se okrenuo..Nisam zapravo bio ni svjestan toliko sto se jucer dogodilo.Zatekao sam Akalu pokraj sebe koja je opako zurila u mene i zlobno se smjeskala..
Nisam zapravo htjeo to napraviti,to je bila jedna velika pogreska..Najveca..Ovo se definitivno nije smjelo desiti!Akala je bila poznata kao vampirica strasti stoga je sve svoje drugove nagovarala svojom nevjerojatnom ljepotom na cin koji oni nisu htjeli napraviti.Ali svima se desilo isto kao i Dangeru..Nakon provedene noci sa njima..Dok su oni duboko spavali,ona ih je ubila..Takoder su ju pamtili po tome sto je htjela biti jedina vampirica na svijetu te zavladati njime..
Samo sam se digao naglo i obukao svoju robu te navlacio cipele..
''Kako to da me nisi ubila draga moja Akala?'' radoznalo sam ju upitao..
Nakratko se nasmjesila:''Zar mislis da bih mogla ubiti tebe..Danger..Kralju moj?''
''Zasto si ovo napravila?!?Zasto...''
''Samo sam htjela provjeriti tvoju inteligenciju..A uvjerila sam se da bas nisi previse inteligentan te da bi te svatko mogao lako preveslati dragi...Trebas moju pomoc..Neces se snaci u ovo danasnje vrijeme''
''Netrebam te!!!!''Viknuo sam i okrenuo se prema ogledalu..''Netrebam nikoga..Ti si uvijek bila visak u mom zivotu,goni se od mene!!''
''Znaci tako mi vracas?!?Nakon provedene noci samnom,nakon tvojeg ocito najljepseg iskustva ti me tjeras..Ovo ce ti zapamtiti cjela porodica vampira..Kada cuju da lord Edward II. iskoristava zene vise neces ostati ziv...''Odgovirla je drsko i nestala..
Ja sam ostao u istom polozaju i razmisljao kako sam se upravo zeznuo..I to dobro..Sta da radim?Kako cu van,medu smrtnike..
Morao sam pokrasti nekoga..Treba mi novac za stan,za zivot,za robu...Odlucio sam se uklopiti medu njih...I nikome vise nepokazivati tko sam zapravo...A i da sam ostao ovako nemilosrdan vampir,znam da bi me cjela porodica vampira natjerala da se vratim medu smrtnike i pokusam se uklopiti..Nisam imao vise izbora..Pokupio sam svoje stvari i otvorio ista ona teska crna vrata...Izasao sam u svijet i krenuo po zrtvu..
by:*Metal Freakusha*
javim za new nastavak..dovidenja i ocekujem bar malo vise komentara od proslog puta..inache..ovaj bi se blog mogao jako lako zbog nedostatka citatelja pobrisat..stoga:D
Krenuo sam..Iako nisam znao gdje zaista idem..Samo sam isao..Kao da me nesto vuklo prema njemu..Nisam zapravo bio ni svjestan toga.Cudno.
Bio sam blizu,znao sam to,predosjecao sam to i mirisao sam to u zraku..To je to,to je moj dom.
Sjecam se ovog groblja..To je ono ogromno groblje koje je nekada bilo prekrasan prizor za oci,zbilja je..Trenutno,moje groblje je bilo u rasopadajucem stanju..Jasno se vidjelo da nitko nije vodio brigu o njemu vise od godiu dana.Pogledom sam pratio vranu koja se neznam kako ni zasto iznenada stvorila na sivom nebu.Sletjela je bas tamo,na moju staru klupicu.Istovremeno je probudila u meni sva stara sjecanja,moje uspomene....Sjetio sam setakoder svoje stare poznanice..Akala..Moja dobra prijateljica..Zapravo,bila je ona jednom davno..Moja ljubavnica..Nepreboljena ljubav.
Nakon nesto kraceg vremena hodanja uzbrdo,onim istim puteljkom,stigao sam do njega.mislio sam da je bolje ocuvan..Ali ne..Ovo je bio jedan veliki stari i prasnjavi dvorac.
Razocaranje.
Naslonio sam se na ulazna vrata.U meni se probudilo ono pesimisticno bice i vec sam znao da je ovo bila glupa ideja..Traziti dvorac koj je sagraden prije nekoloiko stoljeca!
Otvorio sam ih.Unutra u nasem dvoristu je sve bilo prekriveno snijegom..Ziva pustos!
Kada sam usao u dvorac ipretrazio ga,nisam se iznenadio.Sve je zapravo bilo na mjestu,nase slike,nasi ukrasi i ostale stvari.Jedino sta je falilo su vampiri.Cak i Akala..Bas sam ju htjeo vidjeti,njezinu ljepotu,njezine usne i pogled.Htjeo sam dotaknuti crnu dugu i svilenkastu kosu punu tajni...Nazalos,vidljivo je da je nemoguce.Odlucio sam prespavati ovdje...
Ujutro sam se normalno digao i izasao na svjetlost.Snijeg je poceo padati.Opet.To je nekako budilo veselje u meni..Navukao sam staru robu iz ormara koja je usto bila i prasnjava te otisao do velikog ogledala.Izgledao sam naprosto kao nekakav zaostali poremeceni manijak..Ali nisam imao drugog izbora trenutno..Ugledao sam ju...Moja miljenica..Moja ljubav..Moja violina.
Koliko dugo nisam vidjeo svoju pocetnicku violinu...Stajala je tik do ogledala,cim sam ju opazio zgrabio sam ju i lagano dodirnuo..Jos je ocuvana..
Imao sam potrebu svirati..Dugo nisam.Postavio sam prste na odredene zice uzeo gudalo i poceo svirati..Jeziva muzika puna ocaja i tuge proizlazila je iz moje violine..Svaka ptica plakala bi cuvsi ovu pjesmu....
Odjednom sam cuo glasan zvuk.Naglo sam se okrenuo..Crnokosa vitka djevojka,jos isto onako blijeda sa zarkim ruzem na ustima gledala je svojim sivim i krupnim ocima upravo u mene...
Skinula je odjecu.
By:*Metal Freakusha*
Javim za slj.nastavak ak josh ko oce u linkove nek vice!
dovidenja
Bljestave sunceve zrake dopirale su cak ovdje,duboko u moju grobnicu..Mislio sam samo ugdledavsi priguseno svjetlo:smrt..
Laganim,korakom,krenuo sam prema starim crnim vratima..
Razmisljam:hocu..ili..necu?
Sunce je oduvijek bio i biti ce predmet moje mrznje..Da je po mome,nebi ni postojalo,samo nas grije..A za sto ce nam toplina?Zasto ne biti jednostavno hladan...Zima..Najljepse godisnje doba koje postoji..Svi se opet griju u svojim kucama dok ja uzivam opustajuci se na hladnom vjetru..
Odlucio sam...Izaci cu na svjetlost,sto got mi se desilo..Bio bih zapravo i sretan kada bih umro ovakvom smrcu a ne dovjeka zivio ovim jadnim vampirskim zivotom...
Otvorio sam ona teska crna vrata.Znate sto mi se desilo?
Ocito..NISTA..Nadao sam se ipak..Uvijek sam se nadao..Ali ocito da je nemoguce napustiti ovaj zivot vampira...
U pocetku nisam mogao ni progledati,smetalo mi je..Ali nakon nekoliko minuta privikavanja recimo da sam relativno bio otporan na sunce..Na srecu,bila je zima pa nije bilo pre toplo.Nisam tocno znao gdje sam,previse sam proveo godina spavajuci,svijet se oko mene doslovce izdeformirao..Nisam mislio da ce otici ovoliko u naprijed...Niti sam bio sretan zbog toga,niti su mi se svidali prizori koje sam vidao.Ljudi su bili cudno obuceni,auti,kamioni,motori i ostalo me uostalom i vrlo zastrasivalo..Trebao sam vremena..Vrijeme..Za prouciti ovaj svijet,ovo je bila nova stvar za mene..Totalno novi pojam...
Setajuci sam se dosjetio dvorca...Dvorac u kojem sam proveo vecinu svog zivota.Tamo su zivjeli nadasve najmocniji vampiri..Pripadao sam tamo..To su bile moje godine...
Upitao sam se sto ako jos postoji taj dvorac?Sto ako su svi vampiri jos tamo..Cak sam se bio i ponadao ali nisam bio siguran gdje je on tocno..Sat vremena sam se pokusavao sjetiti ali nije islo.Samo sam se sjecao jednog zbilja velikog groblja..Znam i da je blizu groblja bio puteljak i moja klupica ispod velikog hrasta..Provodio sam sate na njoj svirajuci svoju violinu a vec ako nisam imao prilike ju svirat samo bih sjedio..I sjedio..Te razmisljao o svom postojanju..
Morao sam naci dvorac...Jednostavno je nesto u meni vristilo da ga nadem...Samo je bilo pitanje..Kako?
By:*Metal Freakusha*
javljam svima koji mi ostave komentar kad ce doci novi nastavak..
i da,dodat cu ljude u linkove koji citaju ovo pa mi samo recite ako ITKO zeli medu linkove inace nista od toga:D
hail
Edward VI-Danger
Vrijeme.Besmislica za mene.Kao i da nepostojim...Prolaze tisuce godina a ja sam josh isti.Josh cekam..Moj spas..Nadam se.Izbavljenje od ovoga sha jesam.
Mislim si:nemoguche...Starim.Polako izvana,ali ubrzano iznutra.Vishe mi nema spasa.Znam da chu ostati ovakav zauvijek..Nitko mi nemozhe pomoci.Vise nezelim..
Nezelim,jednostavno nezlim biti ono sha zapravo jesam!Nemam snage vishe glumiti..Nezelim vishe zudjeti za krvlju,nezelim vise brutalno ubijati..Zasto?
Smrtnici
Polako ali zapravo vrlo neprmjetno,uklopio sam se medju smrtnike..Sada se postavlja ono vase vrlo poznato pitanje-zasto?Na samome pocetku mislio sam i ja da neznam
ali lagao sam ochito sebi...A i ostalima..
Josh dok sam bio mlad,bio sam poznat kao najbrutalnije i najokrutnije bice na svijetu..Roden te veceri..Kada je bio pun mjesec.Nishta vam to neznaci?
Vampiri..Vrlo opaka i nemilosrdna bica..Bica koja su sve znanstvenike diljem svijeta fasnicirala..Njihova moc.Njihova brzina.Njihova pozuda..
Pricalo se da vampiri stvoreni/rodeni pod punim mjesecem budu najgori od ostalih.Kada spominjem rijec najgore tada mislim na one vampire koji su zeljni najvishe krvi..Takav sam bio ja..Dok sam bio mlad bio sam poznat pod imenom Danger 666...Lovio sam stotine ljudi,tisuce ljudi bolje receno..Niti sam neznam koliko sam ih poubijao..Kao mlad,nisam shvacao svijet,nisam znao kakav je svijet zapravo..Jednomrjecju-Okrutan..Nisam postovao svijet,nisam postovao nikoga osim samoga sebe.Trazio sam nacine samo kako bih si napravio sto bolje,a zapravo,radio sam si gore..Ljudi su me se toliko bojali..Poceli su neizlaziti navecer u puste ulice znajuci da bih tamo najlakse mogao naci svoju zrtvu..Naravno,misli su da ce me se rijesiti..Ali ne..Odao sam se..Vrlo lako,vrlo brzo zamrzen sam,nisam vise mogao ostati medu smrtnicima..Prijetili su mi..Mrzili su me..U pocetku mi nije nimalo smetalo..Ali polako,kada mi se um razbistrio..Te veceri..Dok sam sjedio na pustome groblju..Dok sam razmisljao puna dva sata..Napokon.Shvatio sam..Shvatio sam smisao NJIHOVOG zivota..Odlucio sam nebiti vise ovakav.Od tog dana postao sam nova osoba...Novo bice..Koje je izbjegavalo biti vampir..
Dosao sam polagano do svog lijesa..Zatvorio se.I zaspao na vrlo dugo virjeme..Probudio se..
UPRAVO SADA
By:*Metal Freakusha*
(nastavak slijedi uskoro,svim komentarima chu javiti kad bum napisala..)
